Za novi Naš list intervjuirali smo Dragicu Fadljević, najtraženiju osobu Direkcije za mjesnu samoupravu Grada Rijeke.
Kad je i kako krenuo Riječki program lokalnog partnerstva, koji su bili njegovi ciljevi?
Smjernicama Poglavarstva Grada Rijeke za 2005. godinu, kao jedan od prioriteta Odjela za gradsku samoupravu i upravu, utvrđena je potreba daljnjeg povećanja informiranosti građana o mjesnim odborima i poduzimanje aktivnosti usmjerenih ka dodatnom promicanju učešća građana u odlučivanju o lokalnim poslovima na osnovama partnerskog i suodgovornog odnosa Grada i građana. Ove se smjernice zasnivaju i na cjelovitom planu za sudjelovanje građana u odlučivanju koji je prethodno razmatran na seminaru i radionicama s predstavnicima vijeća mjesnih odbora, udruga, USAID-a i The Urban Institute-a, a koji je prihvaćen zaključkom Gradskog vijeća Grada Rijeke na sjednici 2002. godine.
Kao dio tog cjelovitog plana, ocjenjujući da lokalna samouprava u odnosu na svoje mogućnosti ne može ispuniti sva očekivanja stanovništva, utvrđena je potreba neposrednog učešća mjesnih odbora, grupa građana i nevladinih udruga u manjim zahvatima u komunalnoj infrastrukturi (parkovi, dječja igrališta, drvoredi, šetnice, neuređene zelene površine, manji divlji deponiji neopasnog komunalnog otpada i sl.) radi lakšeg zadovoljavanja dijela potreba koje građani imaju u svojoj lokalnoj zajednici.
Slijedom navedenog, pripremljen je program pod nazivom Riječki program lokalnog partnerstva s ciljem da stvori poticajno okruženje za izražavanje potreba i sposobnosti za zadovoljavanje tih potreba, da se potaknu građani na zajedničko učešće u rješavanju problema te da se razvije partnerski i suodgovoran odnos Grada i građana. Cilj je također da se uz manja sredstva postignu veći rezultati uz povećan stupanj daljnje brige građana za površine koje su sami izgradili ili uredili. Program je pripremio, u suradnji s Udrugom SMART, tadašnji ravnatelj Direkcije za mjesnu samoupravu Dušan Širola. Ciljevi su od početka isti i nešto su na čemu stalno radimo. Oni su potaknuti građane, udruge i vijeća mjesnih odbora na sudjelovanje u zadovoljavanju potreba u lokalnoj zajednici i na rješavanje problema prisutnih u zajednici; omogućiti bržu realizaciju komunalnih projekata za one grupe građana, udruge i mjesne odbore koji su iskazali spremnost na dodatni osobni angažman i aktivno sudjelovanje u realizaciji projekata; razvijati partnerski i suodgovoran odnos Grada i građana u realizaciji projekata te omogućiti neposredan utjecaj građana na raspodjelu dijela proračunskih sredstava; postići veće društvene i ekonomske učinke udružujući sredstva javnog i privatnog sektora te snažan doprinos lokalne zajednice; poticati vrijednosti volontiranja u zajednici te doniranja s ciljem ostvarenja zajedničkog cilja.
Kakav je u počecima bio građanski angažman u Rijeci?
Riječki program lokalnog partnerstva odnosi se na projekte u kojima će biti prisutan veći stupanj učešća građana putem volonterskog rada, u koji je uključen veći broj subjekata lokalne zajednice (mjesni odbori, udruge, poslovni sektor, škole i sportski klubovi i sl.), koji se mogu realizirati u kraćem vremenskom roku i koji su održivi u dužem vremenskom razdoblju. U Proračunu Grada Rijeke za 2005. godinu, u tu svrhu, osigurana su sredstva u iznosu od 150.000 kuna. Maksimum koji se mogao dobiti po projektu bio je 30.000 kn. Iako su mnogi mislili da taj program neće zaživjeti, te godine prijavljeno je 12 projekata, pet ih je odabrano za realizaciju i svih 5 je odista i realizirano.
U projekte je bilo uključeno oko 300 volontera i naravno predstavnici subjekata gospodarskog i javnog sektora. Ukupna vrijednost projekata bila je 486.300 kn, a doprinos lokalne zajednice 331.000 kn. Grad je sufinancirao projekte sa 1505.300 kn jer su uz odobrena sredstva za projekte izvedene i određene radnje i nabava koju je sufinancirao odjel gradske uprave za komunalni sustav kroz svoje redovne radove. Da se zaključiti da su Riječanke i RIječani odmah u startu dobro prihvatili ovakav način surađivanja.
Možete li se sjetiti nekih od prvih projekata? Kakvi su tipovi projekata dominirali u početku, a kakvi danas?
Godine 2005. i sama sam počela raditi u Gradu Rijeci i sjećam se da mi je jedan od prvih poslova bio objedinjavanje izvješća grupa građana i vijeća mjesnih odbora koji su te godine radili projekte. Sve mi se to činilo jako kompliciranim, no kada smo u gradsku vijećnicu prvi puta pozvali sve voditelje projekata i volontere te donatore koji su pomogli realizirati projekte, shvatila sam i osjetila koliko je taj program ustvari poseban i jak. Kada vidite radost građana jer su bili dio jedne priče u kojoj su uređivali svoj dio ulice, igralište na kojem se igraju njihova djeca, površinu koja je bila prazna i neuređena, a sada je zelena oaza, mjesto za odmor, šetnju, druženje… shvatite da ste zajedno s njima napravili nešto odista drugačije za svoj grad. Tada su prevladavali upravo projekti koje sam spomenula: uređenje postojećih dječjih igrališta, parkova, prilazi osnovnim školama, uređenje zelenih površina ili neuređenih površina dijelova naselja, dijelova ulice u rubnim dijelovima grada. Više je prijedloga bilo predlagano od strane vijeća mjesnih odmora. Npr. igralište za djecu predškolske dobi na Srdočima, Dječje igralište Kalinica na Orehovici, Zelena oaza Gornje Vežice, Zelena oaza za odmor naših susjeda na Srdočima, Za bogatije i ljepše okupljanje u proljeće, ljeto jesen na Podvežici, uređenje prilaza i obrazovnog parka u okolišu zgradeGajeva 9, Igralište Campetto uz OŠ Brajda, Kvalitetniji, uređeniji i sigurniji prilaz školi Zamet, Uređenje zelene površine s ornitološkimkutkom uz OŠ Kantrida. Godine 2008. prijedloge su počele davati i grupe roditelja polaznika dječjih vrtića za uređenje njihovih prostora za igru, okoliša vrtića. Uglavnom su traženi maksimalni iznosi koje je Grad nudio.
Zadnjih par godina prijavljuju se i prijedlozi projekata koji traže manje iznose, manjeg obima, vezani i za centar grada. Rekla bih usmjereni na urbane vrtove, ozelenjivanje površina u centru grada, moderne sprave za vježbanjena vanjskim prostorima uz postojeće sprave za igru najmlađih. Projekti kojima se nastoji potaknuti građane na druženje, na zajedničke aktivnosti i, kada je projekt fizički gotov, na odvijanje nekih novih oblika druženja na površini koja se uredila.
Koliki je interes za RPLP bio kroz godine; kada je bilo najviše prijava, a kad najmanje?
Od te daleke 2005. godine prijavljen je 231 projekt, odabrana su 124 za realizaciju, a do kraja ove godine bit će ih realizirano 118. Najviše prijava bilo je 2011. i 2012. godine, 20 odnosno 18, a najmanje 2016. godine, 6 prijava. Onda smo se opet podigli i od tada je svake godine 12 do 14 prijava… Tijekom navedenog razdoblja pojedinačne projekte provodilo je 8 udruga, dva sportska kluba, 11 vijeća mjesnih odbora i 38 grupa građana te više od 4500 volontera. Realizirani projekti odvijali su se na području 26 mjesnih odbora, od ukupno 34 mjesna odbora koliko ih djeluje na području grada Rijeke.
Kako teče proces odlučivanja o projektima koji će dobiti podršku?
Natječaj za slanje prijedloga Riječkom programu lokalnog partnerstva objavljuje se svake godine u studenom za projekte koji će se realizirati naredne godine, u skladu s planiranim programima i financijskim sredstvima Proračuna. Natječaj se objavljuje u Novom listu te na web stranicama Grada Rijeke, sa svim potrebnim uputama i obrascima. Svi pristigli projekti koji su zadovoljili formalne uvjete prosljeđuju se odjelima gradske uprave na razmatranje, točnije suradnicima u gradskim službama koji čine Projektni tim Riječkog programa lokalnog partnerstva, a koji će dati svoje mišljenje je li projekt prihvatljiv, izvediv, je li u skladu s planovima Grada, da li su prijedlozi troškova realni. Projekti se dostavljaju i Povjerenstvu za odabir projekata koje se sastoji od pet članova, od kojih su dva člana Povjerenstva imenovana iz reda predstavnika građana, a ostali su predstavnici nevladinih udruga i medija koji poznaju potrebe lokalnih zajednica, imaju iskustva u radu s grupama građana i upoznati su s radom mjesnih odbora. Upravo ovo povjerenstvo ocjenjuje prijavljene projekte, kako bi se stvorila rang lista projekata koji će se odabrati za realizaciju. Prije ocjenjivanja i dostave mišljenja gradskih službi, predstavnici projektnog tima, dakle gradskih službi i članovi povjerenstva, izlaze na „teren“ s predlagateljima, uživo se razgovara na „licu mjesta“ o radnjama koje će se odvijati, izmjenjuju mišljenja, daju primjedbe, sugestije.
Ovo je praksa koju smo uveli zadnje dvije godine jer se pokazalo da je potrebno prije odabira projekta vidjeti pravo stanje stvari i mogućnosti koje se projektom mogu realizirati, dobiti drugačiju sliku predlagatelja i samog projekta i pravovremeno otkloniti možda nešto što dok čitate prijedlog na papiru ne vidite. Nakon što gradske službe daju svoje mišljenje, a mogu i odbiti mogućnost realizacije nekog projekta iz, naravno, opravdanih razloga (vlasništvo ili prioritetni radovi, aktivnosti Grada na tom području, npr. gradske investicije većih razmjera i sl.). Povjerenstvo pristupa ocjenjivanju projekta, po jasno definiranim kriterijima.
Što je bitno zna ti prije prijave – koje će vrijeme biti potrebno izdvojiti za izvedbu jednog “prosječnog” projekta, koliko je po vašem iskustvu ljudi svakako potrebno osigurati, koji rashodi nisu dozvoljeni, s kojim će se izazovima provoditelji susresti? Možete li budućim prijaviteljima otkriti pokoji tips & trick s?
RPLP projekti su isključivo projekti kojima se rade intervencije na vanjskim površinama koje su vlasništvo Grada Rijeke. Znači prijavitelj mora provjeriti vlasništvo, a postupak je jednostavan u nekoliko koraka: s geoportala Grada Rijeke skinete adresu, katastarsku česticu i općinu, označite površinu na kojoj se misli raditi intervencija i pošaljete link ili print screen kolegicama u Odjel gradske uprave za urbanizam. I u roku od 5 dana dobit ćete povratnu informaciju o strukturi vlasništva. Ako nije gradsko, nema smisla pisati prijedlog. Vrijeme za izvođenje projekta treba biti što kraće. U načelu je to devet mjeseci, jer odluku o prihvatu projekata povjerenstvo donosi negdje u veljači, a dok se pošaljusvi odgovori tek početkom ožujka počinje vrijeme za realizaciju. Iz dosadašnjeg iskustva najbolje je kad se projekti završe do kraja lipnja. Poslije je toplo, ljeto, godišnji odmori i za izvođače i dobavljače, pa onda dođe jesen, početak školske godine, kiše i vremenske prilike su nestabilne i onda se polako gubi i onaj početni zanos i dogodi se da se početna grupa građana, koja je bila zamišljena kao nosilac projekta, raspadne. Zato je potrebno da voditelj projekta uz sebe ima sigurnu grupu svojih suradnika koji su spremni nositi projekt zajedno s njim.
Teško je reći koliko ljudi je potrebno, to ovisi o veličini projekta, samoj prirodi projekta ali i sposobnosti voditelja da se snađe u određenoj situaciji, da ima u sebi tu jednu sposobnost organiziranja, komuniciranja. Ne kažem da je to nužno potrebno, ali svakako je prednost i to velika. Voditelj je vrlo važna karika i što je njegov krug poznanika i suradnika veći, to je lakše provoditi aktivnosti koje su potrebne. Svaki sat, svaka minuta volontiranja je izuzetno cijenjena, jer danas na žalost još uvijek naši građani radije kritiziraju nego volontiraju.
Rashodi koji nisu dozvoljeni, znači nisu dozvoljeni za sufinanciranje u onom dijelu koji se pokriva iz proračuna Grada Rijeke, su svi oni rashodi koji nisu vanjska oprema (dječje sprave, sprave za vježbanje, klupe,koševi..), materijal (zemlja, drvo, vijci, čavli, boje, lakovi, pijesak, sadnice…) ili radovi (građevinski radovi, iskopi, montaže, izrade i sl.). Znači ne može se od Grada tražiti sufinanciranje intelektualnih usluga, reprezentacija i slično. Izazovi s kojima će se provoditelji sresti, osim onih koje sam već navela, svakako su različiti interesi i viđenje rezultata projekta od strane građana i službi Grada, zatim trenutno stanje i promjena cijena na tržištu, nezadovoljstvo građana koji promatraju aktivnost ili nisu suglasni s njom, vremenski uvjeti, vrijeme realizacije koje nije u skladu s prvotnim planom. Ali najviše ljudi. Treba napraviti dobru pripremu osoba koje su odista spremne projekt nositi cijelo vrijeme i biti aktivne. Možda je bolje i godinu dana prije pripremiti takvu ekipu, donatore, sponzore, dobro osmisliti kako doći do dodatnih sredstava ili usluga, materijala, kako osmisliti događanja koja će potaknuti zajednicu na učešće prije prijave. Doći na prethodni razgovor u Grad, vidjeti koje su mogućnosti, ne biti razočaran ako projekt nije prihvaćen.
Mislim da sam ovim što sam sada rekla i otkrila savjete i trikove. Moj najveći savjet je – morate to odista željeti i biti spremni na izazov, onda ćete to uspješno i završiti. Ja sam tu da pomognem i uvijek ću rado pomoći kada vidim da se netko trudi i daje sve od sebe za završetak projekta. Dio prijavitelja misli da je ono što je stavljeno na papir tako, i da će većinu toga odraditi netko iz Grada. Ne, poanta je u tome da građani sami rade taj projekt kao da su mala firma koja je dobila posao. Gradske službe su tu da ih usmjere, kažu im što se može ili ne, na koji način, što bi bilo bolje, koji materijal, koja sadnica, za što im ne treba dokument građenja, da nadgledaju ispravnost postavljanja ili gradnje nečega, zašto nešto ne bi moglo, odnosno što bi moglo drugačije i sl. Moja preporuka je ne birati velike projekte. I mali projekti su važni kao i veliki, možda su manje fizički uočljivi. Dobar marketing i prezentiranje putem medija, društvenih mreža, također je jako važno, da što više ljudi zna projekt i da ih se tako uključi, pridobije, da naši sugrađani znaju što se događa i da imaju mogućnost mijenjati nešto u svojoj okolini, a što će pridonijeti kvalitetnijem standardu življenja svih nas zajedno.
Možete li da ti osobni osvrt na to koliko je RPLP promijenio lokalnu zajednicu u smjeru participacije građana u angažiranom mijenjanju slike grada?
S obzirom na to da je moj posao takve vrste da stalno radim s vijećima mjesnih odbora, udrugama, građanima, hoću reći volonterima, moram priznati da još uvijek, po mom osobnom mišljenju, postoji premali broj osoba koji je spreman participativnim pristupom uključiti se u mijenjanje slike grada, uključiti se u rad lokalne zajednice koja će u suradnji s javnim institucijama mijenjati sliku grada i uvjeta u kojima svi živimo. RPLP svakako mijenja sliku grada i primjer je dobre prakse suradnje građana i Grada i moram se pohvaliti da je upravo taj program u okviru EU Horizon 2020 projekta COGOV prepoznat i opisan kao najbolja praksa Grada Rijeke s participativnim pristupom kao ključnim uvjetom za poboljšanje javnog upravljanja i sudjelovanje građana. Jedan od ciljeva Grada Rijeke u okviru CoGov projekta je poboljšanje procesa evaluacije RPLP-a kako bi se mogle naučiti lekcije o percepciji građana i mjeri u kojoj RPLP ostvaruje svoje ciljeve. Prezentirani su različiti načini pristupa evaluaciji koji se trenutno razvijaju u Gradu Rijeci zasnovani na principima kokreacije. Dio procesa je naučiti identificirati probleme evaluacije, razviti i testirati upitnike, prikupiti podatke, unijeti, očistiti i potvrditi podatke, analizirati podatke, prezentirati rezultate na načine koji vode do zajedničkog donošenja odluka i djelovanja.
Možda sav taj trud i rad neki ne vide jer među građanima postoji određeni stav i mišljenje o zaposlenicima gradskih službi i drugih javnih institucija i teško se taj stav i mišljenje mijenja. Neki su skloniji odmah osuditi, izraziti negativno mišljenje, i to uglavnom na društvenim mrežama. Ne kažem da je sve što radimo super i bez greške, nema osobe koja ne griješi, ali zajednički možemo puno toga više, bolje, brže. Svi smo stanovnici ovog grada i svi želimo kvalitetniji i viši standard življenja, a za veliki dio toga i sami smo odgovorni. A putem mjesnog odbora, suradnjom s vijećima mjesnih odbora i kroz RPLP, može se još dosta toga volonterski napraviti u unapređenju okoliša u kojem živimo, u načinu života, i time se učimo kreirati zajedničku politiku i interese građana i grada. Većina će ih reći “oni za to primaju plaću, neka rade“. Istina, no dok god budemo imali takav stav,teško ćemo nešto promijeniti. Mijenjanjem svojih vlastitih razmišljanja, povećanjem odgovornosti za nešto što je zajedničko, puno toga možemo popraviti.
Kako vidite budućnost RPLP-a?
Iako se RPLP provodi već 18 godina, uvijek postoji mjesta za napredak i poboljšanje. Pokazalo se da veliki broj građana ne zna što je RPLP, kao i da ne zna koji dijelovi grada su uređeni kroz taj program, a ima ih jako puno. Mogli bi reći da RPLP ima najmanje četiri vrste cilja: poboljšati infrastrukturu, okoliš i životne uvjete u susjedstvu na održiv način, poticati individualnu inicijativu i građansko djelovanje, ojačati odnose unutar zajednice i integraciju zajednice, ojačati suradnju između građana i lokalnih institucija. Nije dovoljno dovršiti fizički projekt ili cilj broj 1. Projekt bi također trebao pridonijeti ciljevima 2, 3 i 4. Stoga ćemo u narednom periodu raditi na evaluaciji odnosno vrednovanju RPLP-a. Predloženi okvir evaluacije RPLP -a uključuje četiri vrste evaluacije: evaluaciju prije projekta (s tehničke perspektive i perspektive izgradnje zajednice i uz davanje kandidatima priliku da izmijene komentare i odgovore na njih kako bi poboljšali projekt i osigurali održivost), zatim u sredini projekta (neformalna evaluacija projektnog tima i sudionika kako bi se osiguralo postizanje obje vrste projektnog cilja i kako bi se sudionicima dala prilika da po potrebi izmijene pristup), završnu evaluaciju projekta, te evaluaciju nakon projekta koja će se provoditi s ciljem učenja o dugoročnim učincima i održivosti projekta, kako bi se naučene lekcije mogle uključiti u dizajn RPLP programa. Svaki od ovih procesa zahtijeva smjernice. U tom smjeru, nastojat ćemo raditi na evaluacijama kako bi građane upoznali s važnosti učešća u javnom upravljanju, sudjelovanju u aktivnostima i programima kao što je RPLP.