Nedavno smo izdali publikaciju Kad javni prostor postane javno mjesto, a sada ti donosimo neke isječke koji su nam se činili važni. Druga cjelina govori o tome da, možda, mjesta uopće ne postoje bez ljudi – odnosno jakih zajednica.
Mjesta nema bez zajednice
Mjestu smo prethodno pripisali specifične probleme i potencijale, pa bismo mogli zaključiti da upravo njegova zajednica iz njih generira specifične odnose, vrijednosti i (ne) povjerenje. Drugim riječima, mjesto postoji zbog ljudi. Ono generira probleme i potencijale, a time i zajednice okupljene oko njihovog sagledavanja, korištenja i promjene. Sve je to sadržano u prostornom identitetu koji se reproducira, čuva i transformira djelovanjem zajednice.
Zajednica se okuplja oko mjesta, pritom stvarajući jedinstvene identitete vezane uz prostor.
Takve identitete nazivamo prostornim identitetima. Oni generiraju mnogo toga, no nama su najvažniji: društveni kapital i jedinstveno znanje o mjestu. Društveni kapital predstavlja sustav normi i mreža unutar zajednice koji omogućuje kolektivno djelovanje. Ukoliko ga promatramo kao resurs, on zapravo definira pristup drugim društvenim, ekonomskim ili prirodnim datostima, odnosno resursima. Posljedično, odnosi unutar zajednice kreiraju dijeljene vrijednosti, a time i tri vrste društvenog kapitala:
1) Društveni kapital zbližavanja, kao kolektivni mehanizam savladavanja problema u nedostatku institucionalne podrške. Manifestira se udruživanjem.
2) Društveni kapital povezivanja, kao stvaranje zajednica – formalnih i neformalnih mreža istih karakteristika. Manifestira se povjerenjem.
3) Društveni kapital spajanja, kao okomite veze zajednica s institucijama u vidu utjecanja i sudjelovanja zajednica u procesima donošenja odluka. Manifestira se participacijom.
Društveni kapital je vezivno tkivo koje zajednicama omogućuje kreirajnje promjena.
S obzirom na to da društveni kapital utjelovljuje povjerenje, kako unutar zajednice tako i prema, primjerice, institucijama ili gradskim tijelima, njegova izgradnja predstavlja važne napore. Na taj način, moguće je pomoći stvaranju jakih i otpornih zajednica koje dijeljene probleme, bili oni mjesni poput nedostatka zelenila u kvartu, lokalni poput lošeg javnog prijevoza u gradu, regionalni poput neodrživog turizma ili globalni poput klimatskih promjena, sagledava kao premostive izazove razvoju sebe i mjesta kojima pripadaju.
S druge strane, prostorni identitet generira jedinstveno znanje. Takvo znanje opipljivo je i raste unutar mjesta. Radi se, zapravo, o ideji da određeno mjesto najbolje, dubinski i iskreno, poznaje upravo njegova zajednica. Jer, kao što smo naveli ranije, upravo iz prostora svakodnevnog života – kvarta, ulice i portuna – proizlazi temelj zajedništva. Ona su neposredna mjesta, najbliža čovjeku i njegovoj svakodnevici. Stoga, djelovanje unutar njih postaje najopipljivije, a promjene unutar njih najvidljivije. Kvart je predvidljiv, poznat i blizak. Vjerujemo da svaki čovjek posjeduje određeno znanje koje je moguće i potrebno upregnuti u razvoj lokalne sredine, pa vođeni svime do sada nudimo zaključak: