Vjerujemo da baš svatko može djelovati, stvarajući (male) promjene u vlastitom, neposrednom okruženju. Posljednjih godina aktivno dokumentiramo naše iskustvo te razvijamo i testiramo naš model rada sa zajednicom. Ali, sa zajednicama radimo u konkretnim prostorima. Pravim javnim prostorima koje zajedničkim snagama želimo mijenjati nabolje. Želimo Rijeku dostupnog javnog prostora. Kroz ovu publikaciju predstavljamo ti naš teorijski okvir koji nam pomaže u koracima prema takvom cilju.
Nedavno smo, naime, izdali publikaciju Kad javni prostor postane javno mjesto, a sada ti donosimo neke isječke koji su nam se činili važni. Prva cjelina govori o tome što točno – i zašto – prostor razlikuje od mjesta.
Mjesto = mjerilo + situacija
Riječi poput lokacija, lokalitet i teritorij sažimaju generične kvalitete mjesta. S druge strane, grad, selo, susjedstvo i regija opisuju specifične vrste mjesta. Pritom, mnoge riječi posjeduju snažne konotacije mjesnosti. Bez sumnje, mjesto je jedna od složenijih i višeznačnijih riječi svih jezika. No, kako ga mi vidimo? Mjesto se može opisati kao određeni prostor definiranog mjerila i situacije koja se unutar njega događa. I upravo ta situacija, kao skup okolnosti u kojim se tko ili što nalazi, nužno određuje samo mjerilo. No, u ovoj pomalo filozofskoj formuli jasnije treba definirati varijablu tko – čovjeka. Jer mjesto, za razliku od prostora, bez njega ne postoji. Mjesto je prostor pripisanog značenja, a ono se jedino može graditi korištenjem i djelovanjem. Upravo čovjek, prvotno kao pojedinac, a onda i kao dio zajednice, gradi njegovo značenje. Kada bismo u obzir uzeli svako mjesto svih mjerila na svom svijetu, zasigurno bismo ustanovili da je svako od njih, uz brojne sličnosti, uvijek i nužno jedinstveno. I zato upravo u specifičnosti mjesta leži ključ naše definicije:
Mjesto je jedinstveni prostor oblikovan društvenim i institucionalnim te prirodnim i kontekstualno zadanim.
No, o čemu se tu zapravo radi? Zašto je svako mjesto posebno? Iz čega uopće proizlazi jedinstvenost mjesta? Koji je njen značaj? Prije svega, treba razjasniti mjesto kao fizički fenomen i mjesto kao društveni fenomen. U prvom, mjesto predstavlja totalitet svega što se u njemu nalazi. Mjesta tako nužno predstavljaju teritorijalizaciju specifičnosti. S jedne strane, one su prirodno uvjetovane – poput podneblja i topografije te klime i vegetacije. S druge strane, upravo iz djelovanja čovjeka izrastaju društveno uvjetovane specifičnosti – poput kulture, a time i identiteta.
To nas dovodi do poimanja mjesta kao društvenog fenomena, koji počiva na odnosu čovjeka i mjesta. Mjesto predstavlja teritorijalizaciju identiteta, obrazaca, odnosa, vrijednosti i povjerenja, ali i specifičnih problema, potencijala i potreba. Sve je to prisutno baš uvijek, neovisno o mjerilu. Promatramo li islandsko selo, talijanski gradić ili pak japanski velegrad – svi nužno i uvijek proizvode specifične identitete. Mjesto, baš kao i čovjek, ima svoj puls, želje i ambicije, rađa se, ima svoj karakter i identitet. Proizvod je to mnogostrukih veza društva i prostora, načina života koji je definiran kulturom, vrijednostima, normama i običajima te prirodnog, fizičkog okruženja u kojem se društvo konstituira.